Naime, Tomislav Čubelić, Domagoj Lisičak i Roman Sajko jedini su Zagrepčani koji upravljaju takozvanim e-vozilima.

Svoja vozila pune putem obične utičnice ili solarnih ćelija, a nekoliko sati punjenja dovoljno je i za 120 kilometara vožnje brzinom do 90 km/h. Za šest tisuća eura svoje su oldtajmere pretvorili u prave "škrtice", a pogledi s visine njihovih znanaca nestanu kada saznaju da elektroauti, osim što su štedljivi, ne trebaju ulje i svjećice, a ni vrijeme ne utječe na rad elektromotora koji se bez ikakvazvuka jednako pokreće i na minus i na plus 40 Celzijevih stupnjeva. 

"Odlučio sam se na ovo jer sam svom oldtajmeru htio dati nov život i biti ispred današnjih ekoloških propisa i uz skromna ulaganja pokazati da je moguće napraviti elektroauto za gradsku vožnju", kazao je Domagoj Lisičak, inženjer elektrotehnike i pasionirani vozač "e-bube". Inače, Roman Sajko, pionir na polju elektroautomobila, bio je prvi Hrvat koji je kanio preraditi svoje vozilo u električno, no nije imao sreće.

Zbog nedostatka vremena, prestigao ga je kolega iz Varaždina. Ipak, nekoliko mjeseci poslije, iste te 2008., kada je Varaždinac Vlado Kokot prvi put izašao na cestu s Toyotom Celicom, i on se pridružio probranom društvu u svom, kako ga naziva, Trabbyju.

Svaki se automobil može preraditi

Na gradskim se ulicama često može sresti i vjerojatno najsimpatičniji primjerak elektroauta – peglica iz kućne radionice Tomislava Čubelića koji kaže da rijetko uspijeva sjesti za upravljač jer se i djeca i žena otimaju za malog "poljaka" (Fiat 126). Čubelić objašnjava da se svaki automobil može preraditi, a benzinski ili dizelski motor zamijeniti električnim. Za preradu peglice koristio se tehnikom iz viličara, tu i tamo se poslužio dijelovima drugih vozila – i to je to.

Da bi registrirali ovakav auto, potreban im je atest o preradi, tehnički elaborat i pregled komisije. Nije skupo, samo može malo potrajati – dodaju prijatelji i pozivaju na Velesajam, gdje će od 14. do 18. rujna izlagati svoja vozila.