Kupnja rabljenog automobila

Tek ste položili vozački, baka vam je dala nešto novaca ili ste starce izmaltretirali da vam posude ušteđevinu, a svima ste dali svakakva obećanja - da ćete ih voziti doktoru, biti najbolji na faksu, raditi marljivo i naravno, baš njima prvima vratiti novce (iako i oni i vi znate da se to neće dogoditi, u ime ljubavi si lažete u oči :-)).

Prvi korak, nabava novca (za koji mislite da će biti dostatan baš za onakav auto koji ste si zacrtali) je riješen i krećete u potragu. Ispitujete sve poznanike imaju li nekoga s preporukom, jer si jako želite onakav srebrni kakav viđate u susjednoj ulici s mrak felgama. Naravno, vi bi u njega još stavili zvučnike da vas čuje baba bez  slušnog aparata, a i malo ga spustili da izgleda drugačije od drugih. Ipak je to vaš prvi auto!

S obzirom na to da nitko od vaših poznanika (čitaj: 'normalan') ne posjeduje takav auto, bacate se na oglasnike i nalazite aute o kojima niste niti razmišljali. Apetiti rastu, slina curi, a oči se cakle. Pogled vam se zaustavlja na autu koji je za bar dvije klase iznad planirane, ali to vas ne sprječava da krenete u pregovore. Zovete oglas i nitko se ne javlja. Zovete ponovo par puta, ali i dalje se nitko ne javlja. Sa sobom ste pozvali prijatelja koji se "kuži" u aute i najboljeg frenda/frendicu. Ispijate već drugu pivu, vrijeme prolazi, zovete s vremena na vrijeme iako se i dalje nitko se ne javlja. Već očajni polako odustajete... i taman se sa sumrakom javlja lik! Euforiji u društvu nema kraja. Lik prodaje priču da se nije mogao javiti jer je eto baš vozio babu doktoru, pa nije bilo prilike. Dogovarate se s njim da se odmah nađete, jer se bojite da vas netko ne preduhitri, a i lik je suptilno rekao kako ima još nekoliko poziva od ljudi koji isto žele pogledati auto.  

Polako pada mrak i nalazite s likom (i nekim njegovim prijateljem) na polumračnom parkingu. Razgledavate auto i čini vam se to je to. Izvana je super, pogled u kabinu potvrđuje da ima baš onakav CD kakav ste sanjali – mrak! Dignete haubu u mrklom mraku (onako kao kužite sve, jer ne želite ispasti budala) i tvrdite kako je sve stvarno u redu. Nakon što ste vaš kolega koji se "kuži" u aute i vi sve pogledali, krećete u pregovore oko cijene. Glupavi osmjeh na licu vas odaje, pa lik ispred sebe ima odličnog "kapitalca za odstrel".

Uvjerava vas kako je auto u odličnom stanju i da to što ima preko 200.000 km nije ništa, da se zapravo tek se razradio. Tužno govori da ga mora prodati jer, eto silom prilika, ta ista baba koju je vozio doktoru treba lijekove i terapiju. Još ga je ona jadna vozila dok je mogla, a sada ga je zamolila da ga u njeno ime proda. Kažete mu suznim očima da je to ipak malo previše za vas jer nemate dovoljno, ali on priskače u pomoć i kaže da ne morate brinuti jer, eto opet igrom slučaja, on prima i kreditne kartice kojima možete pokriti razliku. Ma on je vaš novi najbolji prijatelj i spremni ste mu i bubreg dati ako vas traži!

Upućujete se kod javnog bilježnika jer on ima već spreman ugovor u kojem fali samo vaše ime. Tamo saznajete da on zapravo ima samo punomoć od nekog drugog lika iz neke pete županije (a di je nestala baba?), ali vas uvjerava da to nema nikakve veze, ipak je on vaš prijatelj. Ovjeravate ugovor, brojite novce od obitelji (u nekoliko valuta koje je baba od penzije otkidala i kupovala eure kako ne bi propali kao oni iz kraljevine), provlačite karticu kroz spreman aparat i govorite si da nije važno što mjesečno nemate tolika primanja koja će pokrit ratu. Bitno da je auto tu. Grlite se, pružate si ruke uz obećanja da se družite na kavi i krećete kući ponosni na uspješnu kupnju.

Ujutro se budite s podočnjacima jer od uzbuđenja niste mogli zaspati. Prvo u kvartovsku birtiju na kavu da se pokaže "pila" pa put porezne da ga prenesete na sebe. Tamo ispada da prijašnji vlasnik nije platio porez na auto, niti prometne prekršaje te se vozilo ne može prenijeti na vas dok se ne plati porez. S državom nema zaj...! Trebamo li reći da se lik uopće ne javlja!? Broj je ugašen ili nedostupan.

Krenete surfati internetom i nađete pravog vlasnika, onog koji je dao punomoć i on vam kaže da je taj auto prodao još prije nekom sumnjivcu koji ga je izradio za novce te ne želi s vama imati nikakva posla. Skrušeno tražite babu da vam posudi novce (i molite je da ne kaže starcima jer bi vas samo maltretirali) kako bi umjesto lika platili porez i kazne. Ostaje vam gorak okus u stima, ali kažete si da ste nešto naučili iz svega pa nije tako strašno.

Sljedeća stanica je tehnički pregled. Dolazite sretni jer napokon imate svoj auto i imate osjećaj da svi znaju da vam je to prvi auto (i vjerujte znaju po onom blesavom smiješku, a uz to ste zaboravili povući ručnu pa ste trčali po parkingu za autom). Uplaćujete policu, cestarinu, taksu za tehnički (pegla se kartica i sve ste bliže crvenom). Dajete ključeve majstoru na tehničkom ne skrivajući ponos.  

Nakon pregleda "pljas" – šamarčina! Ljubazni majstor vas ruši na tehničkom i daje plavi papir sa širokim popisom neispravnih dijelova. Navraćate do "Gige" u garažu pa vam i kod njega sjedne nova šamarčina. Auto je bio razbijan, loše je napravljena limarija, dijelovi su samo zamrljani da se prekrije pravo stanje, ovjes u je u lošem stanju i tada shvaćate zašto moćni CD nije mogao nadjačati zvukove nabijanja ovjesa. Kočnice su neispravne, motor je mastan (zato je i bio "mrak" kada ste ga pogledali), kuplung visoko odvaja ili trza, ali ste to sve pripisivali svojem neiskustvu...

 

Zaključak - nije se jednom dogodila ovakva situacija. Svakako izbjegavajte kupnje od onih  za koje niste dobili preporuku, nikako se ne nalazite s prodavačima na mračnim parkinzima.  Auto pregledajte na danjem svijetlu, a ako vam se neki dijelovi čine drugačijih nijansi tražite pojašnjenje. Gume moraju imati barem 4 mm profila, motor ne smije biti mastan i ne smiju se čuti nikakvi zvukovi iz njega.

Ako već razgovarate s prekupcima autima, svakako tražite one koji imaju registriranu firmu, adresu na kojoj ih možete uvijek pronaći i vidjeti s kakvim vozilima raspolažu te koliko ih imaju na lageru. Tražite servisnu knjižicu iz koje je vidljivo kada i kako je auto održavan. Najvažnije je ipak da inzistirate da auto pregleda neki vaš mehaničar koji nije preporuka od prekupca, jer ako odbije takvo nešto, to je znak da bježite. Većina mehaničara će vam taj pregled obaviti besplatno i dati procjenu troška ako nešto nije u redu.